Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika, koji je ustanovljen od strane UNESCO-a sa ciljem podizanja svijesti o značaju i vrijednosti jezika kao temeljnog elementa kulturne baštine i identiteta pojedinca. Međutim, u Srbiji, pitanje prava na maternji jezik i dalje predstavlja gorući problem, pravo na edukaciju i nastava na maternjem jeziku prema stavovima manjinskih nacionalnih zajednica i dalje nema dovoljnu podršku od strane države.
U Srbiji je prema zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisma i dalje u službenoj upotrebi jedino srpski jezik a jezici manjina i pisma se spominju u stavki 3. član 1. u kojoj stoji da se oni u službenoj upotrebi istovremeno sa srpskim jezikom koriste samo na teritoriji zemlje na kojoj žive pripadnici manjinskih naroda.
Predstavnici Bošnjaka su se više puta obraćali vlastima tražeći pravo na službenu upotrebu svog jezika u svim oblastima društvenog života, uključujući obrazovanje, javnu upravu, sudstvo i medije a tek 2013. godine ostvaren je napredak po ovom pitanju kada je država Srbija obezbjedila manjinama pravo na obrazovanje na maternjem jeziku.
Prema podacima sa kojima smo se mi bavili, prije ovog perioda Bošnjaci u Sandžaku često su se susretali sa diskriminacijom i nepovoljnim tretmanom zbog traženja upotrebe bosanskog jezika u državnim institucijama kao službenog jezika.
Ova situacija je pod pritiskom Evropskih organizacija uticala na ostvarivanje manjinskih prava i mogućnosti upotrebe jezika u svakodnevnom životu, a takođe predstavljala je prijetnju njihovom kulturnom i jezičkom identitetu obzirom da su mnoge političke strukture na mnoge načine pokušavale da negiraju postojanje bosanskog jezika.
Učenje bosanskog jezika omogućava Bošnjacima da izraze svoje misli i osjećaje na način koji je najprirodniji i najbliži njihovoj kulturi i tradiciji. To je također od velike važnosti u svakodnevnom životu, a o bitnosti edukacije na bosanskom jeziku govorili su mnogi predstavnici Bošnjaka sa teritorije Sandžaka.
Profesorica bosanskog jezika u osnovnoj školi “Avdo Međedović” Amina Tutić, kaže da edukacija na bosanskom jeziku i te kako je značajna za Bošnjake jer nove generacije imaju priliku da uče o svojoj historiji, kulturi, tradiciji i o svom identitetu.
Pohađanje nastave na maternjem, bosanskom jeziku, generacije uče o svojoj historiji, kulturi, tradiciji, o svom identitetu. Dakle, pitanje maternjeg jezika je identitetsko pitanje, a kao takvo je posebno značajno za bošnjački narod u Republici Srbiji.
Vjerujem da je često iz neznanja, a nekada i zbog zlonamjernih političkih ciljeva, pitanje bosanskog jezika predstavljano pogrešno od nekih ljudi kojima je neopravdano dat javni prostor za iznošenje ličnih stavova.
Svaki put su to pitanje predstavljali kao pitanje dijalekta i ništa više od toga. Što je svakako pogrešno i netačno. No, svojim stavovima su doprinosili svom cilju, da zbune obične građane, da zbune roditelje, da im „ukažu“ da će napraviti grešku ako odaberu svoj umesto tuđeg maternjeg jezika. Dakle, neko će pogriješiti ako izabere sebe? Zar ne zvuči suludo?
Identitetsko pitanje ne može i ne smije biti svedeno na pitanje dijalekta. Manje važno da li će onaj koji govori bosanskim jezikom reći: „Mlijeko je bijelo.“ ili „Mleko je belo.“ Kako god da rekao, on govori svojim, bosanskim jezikom. Apsolutno to ne može i ne smije biti glavni motiv za polemiku i odustajanje od prava na izučavanje svog jezika, kulture i tradicije. Pitanje dijalekta je samo jedan mali sastavni dio u konstrukciji jezika kao nauke.
Danas su roditelji u prilici da biraju na kojem će jeziku njihovo dijete pohađati nastavu. Smatram da ni jedan roditelj ne bi trebao da propusti ovu priliku i pruži svom djetetu mogućnost koju prethodne generacije nisu imale. Mogućnost da „izabere sebe“.
Vjerujem da će Bošnjačko nacionalno vijeće, kao glavna institucija koja se bavi pitanjem maternjeg jezika, u budućnosti uložiti još snage i kapaciteta da građanima i nadlježnim institucijama predstavi model nastave na maternjem jeziku u najboljem svjetlu.
Čvrsto vjerujem da se svijest bošnjaka o ovom pitanju mijenja na bolje i da su sve više svjesni značaja obrazovanja na maternjem jeziku. Treba im dodatno pomoći i olakšati u shvatanju i donošenju ispravne odluke za buduće generacije. (Amina Tutić, profesorica bosanskog jezika u osnovnoj školi Avdo Međedović)
Važno je naglasiti da je priznavanje jezika manjine ne samo pravo, već i odgovornost države prema njenim građanima. Srbija, kao država koja se zalaže za ljudska prava i slobode, trebala bi preuzeti odgovornost za zaštitu i promovisanje prava manjina, uključujući pravo na maternji jezik i pravo na edukaciju na maternjem jeziku.
Međunarodni dan maternjeg jezika je prilika da se ukaže na važnost očuvanja i promovisanja jezika kao sastavnog dijela kulturne baštine i identiteta pojedinca.