Poštovani,
potpuno svjesni činjenice o ustavnoj garanciji autonomnosti visokoobrazovnih ustanova, poštujući tu ustavnu odredbu obraćamo vam se, ne da bi se miješali u način organizacije rada i odluke koje donosite, već da vas podsjetimo i pozovemo na odgovornost koju od vas ovo društvo očekuje i koja proizilazi iz uloge na koju ste, individualno i kolektivno, dobrovoljno pristali.
Ne želimo uzimati ni ulogu arbitra, iako smo pažljivo i sistematično, proučili oba saopštenja koja tretiraju akutne probleme koji su, evidentno je, prisutni na Univerzitetu.
Ali želimo istaći da broj onih koji su iskazali nezadovoljstva, naznačili probleme i uputili javnu riječ ne smije biti mjerilo na osnovu kojeg će se procenjivati validnost, opravdanost i dubina problema koji postoje. Da je makar i jedan član akademske zajednice podigao glas i ukazao na pogubnost i posljedice koje mogu nastati usljed problema i nedostataka koji su evidentni, mi kao društvo, a vi kao rukovodstvo naročito, smo dužni da, bez revolta, traženja bilo kakvih „zadnjih namjera“, revanšizma i proizvoljnih tumačenja, se zamislimo i usmjerimo svu snagu i kapacitete kako bi se notirani problemi i poteškoće otklonili, a stvari dovele u očekivani red.
U trenucima kada naše društvo prolazi kroz traumatični period kojeg kolokvijalno nazivamo „tranzicijom“ u kojem je svijet, naročito onaj uređeni i prosperitetni dio njega, postao izuzetno dostupan i privlačan mladim i perspektivnim osobama, umjesto da se trudimo kreirati što bolje i privlačnije uslove kojima bismo potakli „mladost i inteligenciju“ da ostaje u našem društvu doprinoseći mu i razvijajući ga, mi na ovakav način, neodgovornošću, nebrigom, neadekvatnim uslovima činimo suprotno. Kad kažem mi, mislim na vas koji ste kao rukovodstvo direktno odgovorni i na sve one koji uviđaju probleme, svjesni su njihove pogubnosti i posljedica koje proizvode, ali iz njima znanih razloga „mudro“ ćute.
Da bi smo bili potpuno jasni u kom pravcu, iz kojih razloga i sa kojim pravom upućujemo ovo otvoreno pismo, podsjetićemo vas na misiju, viziju i ciljeve koji su postavljeni, a koji su zvanično dostupni i na sajtu vašeg i našeg Univerziteta, gdje pored ostalog stoji:
… s ciljem da doprinese ravnomjernijem regionalnom razvoju, većoj produktivnosti mladih naučnika i stručnjaka, pravovremenom i adekvatnom izboru potrebnih profesija i uspostavljanju naučno zasnovanih prioriteta razvoja regije.
… produkcija savremenih i dinamičnih studijskih programa, koji su u potpunosti prilagođeni svjetskim standardima i potrebama društva, … kontinuirano ulaganje i profesionalno usavršavanje, unapređivanje znanja i edukaciju nastavnika i saradnika
… opšte društvena uloga visokog obrazovanja i podrška regionalnom razvoju,
Univerzitet u Novom Pazaru teži da preraste u eminentnu visoko-obrazovnu instituciju regionalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja, s jasnim ciljevima razvoja budućih profesija i stalnim uključivanjem svojih članova u rešavanje aktuelnih pitanja društvenog života u regionu i državi.
Imali bismo nabrajati još puno važnih stavki u smislu vizije, misije i ciljeva zacrtanih i postavljenih pred vas od osnivanja Univerziteta pa sve do danas, ali ćemo se ograničiti na još samo jedno: – roditelji, od čijih poreza se finansira Univerzitet i država na koju se i sami pozivate, naša mladost-budućnost, to jest sadašnji i budući studenti bez kojih sve vizije, misije i ciljevi su mrtva slova na papiru, vaši koleginice i kolege – bez kojih vi nemate čime rukovoditi i koordinisati, kao i kompletna društvena javnost očekuju od vas da adekvatno ponesete odgovornost koju ste na sebe preuzeli imajući u vidu sve prethodno spomenuto. U suprotnom, vratite tu odgovornost akademskoj i široj društvenoj zajednici kako bi se, kroz mehanizme sistema, što prije stekli uslovi za postizanje svega onoga što ovo društvo od Univerziteta i očekuje.
U tom svjetlu, na kraju, citiraću ono što ste i sami konstatovali u okviru ciljeva gdje kažete:
„Realizacija prioritetnih ciljeva razvoja moguća je jedino izgradnjom povjerenja, zajedničke odgovornosti i adekvatnog preuzimanja rizika od strane svih struktura Univerziteta“.
U nadi da ćete imati razumijevanja i visok stepen svijesti i odgovornosti za važnost Univerziteta za ovo društvo, a samim tim adekvatno se postaviti spram problema i izazova koji su pred vas postavljeni, srdačno vas pozdravljamo, apelujući na vas da trezveno, akademski i principijelno postupate vodeći se primarno i jedino interesima društva.
